Poeta 21. vijeka
Kista nemam, niti praznog papira
Kist nisam ispravno držao, na papiru su sada neke nove šarene gluposti
Ali ipak ja, poeta 21. vijeka mogu
Znam i hoču
Želim i zamišljam
Kako bi zvučalo da vam s monitora ovo čitam
Voljeh, bijahu voljen
Ali sa daškom opreznosti
Nisam ljubav ispravno hranio
Nisam bio njen gospodar
Naprotiv, postadoh rob njen
I rob tvoj
I rob poznate izreke o ljubavi
Ljubav kao pijesak čuva se sa poluotvorenom šakom
Predajem se, ja ne znam ništa
Sjedim pred blještečim strujnim papirom
Prateči otkucaje naredbi mojih prstiju
Ne žaleči za neprospavanom noći
Ili više njih
O ljubavi nemam mišljenje kao neko ko ne misli kao svi
O ljubavi ne želim pisati kad sam sam
Jer ljubav, kao kapljica proljetne rose na latici maka
Uz bučni zagađeni prostor asfaltiranog hipodroma
Gdje vlasnici svojih usijanih metalnih konja
Bacaju otpatke zadovoljnih usta
I pravo na mak, pravo u srce kapljice
Zbog toga sretni
Ostavljaju mene bez ljubavi
Bez želje za istinom
Bez osječaja
Bez tebe
Tebe nema
Pored tvoga mrtvog tijela još se bori onaj mak
Dok na drugoj strani sive ulice, u zelenilu osunčane stramputice
Druga kapljica čeka na svoj trenutak
Na trenutak
Kada će i nju, kao i tebe
Progutati surovi svijet
I vješto se skrivajući iza litice
Vjeruje da će dočekati
Prirodnu smrt
Home 
Naslov komentara: Admin tekstovi 
Tue Sep 16, 2008 7:55 pm
